U prvih nekoliko dana posjeti se množe, slijede telefonski pozivi, a zatim život vani prirodno nastavlja svojim tokom. Nije riječ ni o nedostatku ljubavi ni o zanemarivanju, već jednostavno o drugačijem ritmu. Pa ipak, za nekoga tko živi u ustanovi za starije i nemoćne, čekanje zakašnjele poruke može postati opterećujuće. Čak i okruženi drugim stanarima, mogu osjetiti suptilnu usamljenost, onu koja se uvlači između aktivnosti i ostavlja tišinu koja se predugo zadržava.
Kad dan izgubi smisao bez malog cilja
Kod kuće uvijek ima nešto za raditi: pospremanje ladice, priprema obroka, postavljanje kutka za čitanje. Ti mali zadaci prekidaju sate i stvaraju prirodni ritam. U domu za starije i nemoćne sve je već pripremljeno i isplanirano… ponekad malo previše. Neki ljudi tada postaju promatrači vlastitih života , bez prilike za inicijativu. Postavljanje mini-projekta – pisanje nekoliko redaka, sudjelovanje u radionici, briga o biljci – pruža pravi osjećaj unutarnje motivacije.
Kada tijelo uspori zbog nedostatka stimulacije
👉 Kliknite gumb spodaj, da nadaljujete z branjem.
Nadaljuj z branjem
Stran 2 od 4
Stran 2 od 4
